Hildegard Lažik je rođena 17. septembra 1925 godine u Nirnbergu (Nürnberg). 1942. godine odbija učešće u radnim akcijama nacističke organizacije RAD (njem. Reichsarbeitsdienst) i pomaže ruskim ratnim zarobljenicima snabdijevaći ih životnim namirnicama. Zbog toga je upućena u zatvor iz koga je uspjela pobjeći. 1943. godine je deportovana u Koncentracioni logor za žene Ravenzbrik, a nakon tri mjeseca je prebačena u logor Ukermark.

Hildegard Lažik se sjeća jedne naročito užasne situacije u koncentracionom logoru Ukermark: „Jednog dana smo nakon rada stigle na mjesto proziva. Tamo su bila podignuta vješala na kojima su visile tri djevojke. Morale smo stajati na zbornom mjestu i gledati ubijene djevojke. Jedna nadzornica nam se obratila rečima: „Dobro pogledajte, to će i vas zadesiti ukoliko ne budete slušale!Neću to zaboraviti do kraja svog života!“

Gospođu Lažik su prisilno sterilisali u koncentracionom logoru Ukermark: Jednog dana su je odvjeli sa rada u Simensu (Siemens). Nju i još četiri djevojke su dovjeli kod doktora. Rečeno im je da moraju biti pregledane. Morale su leći na neko nosilo, a ljekar je " radio nešto tamo dolje". Nakon ove operacije Hildegard Lažik je odmah morala nazad na rad. Jako je krvarila iz vagine i dobila je par krpa. Hildegard Lažik nikada nije saznala što je zapravo ljekar uradio. Znala je samo da je to bila užasna intervencija i da tu nešto nije bilo u redu. To je rekla i drugim djevojkama. Gospođa Lažik je veoma tužna, toliko je željela imati djecu sa svojim mužem. „Svi u mojoj porodici su dobili djecu, samo ja nisam, i to je bilo vrlo teško za mene i za mog muža.“

Gospođa Lažik je jedna od rijetkih žena koje su skoro do samog kraja rata bile internirane u logoru Ukermark odakle su morale krenuti u marš smrti.